Sintija Ines je članica MBA klase 2016 Ivey poslovne škole Univerziteta Zapadnog Ontarija u Londonu, Ontario, Kanada, gde je u svom radu usredsređena na strategiju, marketing i preduzetništvo. Diplomirala je prošle nedelje. Pre toga, Sintija je bila Direktorka u Edelman firmi za odnose sa javnošću. Živela je i radila u Malaviju, Južnoj Koreji i Kanadi, a Toronto naziva svojim domom.
Crveni krovovi Beograda su polako iščezavali iz mog vidokruga kako je voz ubrzavao kroz predgrađa Beograda. Preda mnom se stvorila jedna kesa bonbona. Žena koja je sedela preko puta mene, doterana i obučena za putovanje i sa upakovanim ručkom pored sebe, svoju je ponudu uporno nudila pokretom ruke prema meni. Prihvatila sam njenu ljubaznost. Posle dve nedelje u glavnom gradu Srbije, ova gostoljubivost mi je postala tako blisko poznata.
Kada sam ranije ovog meseca sletela na beogradski aerodrom, nisam znala šta da očekujem. Imala sam nejasna sećanja o novinskim naslovima iz mog detinjstva – građanski rat, podela jedne zemlje, mirotvorci, bombardovanje. Veoma malo sam znala o ovom gradu koji bukvalno opkoračuje Istok i Zapad, kao da ga čitav svet deli od Kanade.
Grad sa kojim sam se susrela posle više od dve decenije kasnije ispričao mi je drugačiju priču. Živahno rezonirajući kafići na ulicama, stranci koji sa vama otpočinju razgovor, generacija koja igra po celu noć. A ipak, nedostatak radnih mesta, niske plate, neostvarene ekonomske prilike. Što me dovodi do razloga zbog čega sam tu.
Već 25 godina, studenti iz Ivey Business School se raseju širom sveta svakog maja, na studentskoj stazi nastojanja da opreme preduzetnike zemalja u razvoju sa osnovnim poslovnim veštinama koje će, idejno, pomoći da se izgrade i usmere mala preduzeća koja bi mogla da podrže ekonomski rast i stabilnost. Imala sam čast ove godine da se pridružim grupi od 25 diplomaca i postdiplomaca, na svome putu na jednu od devet lokacija za realizaciju LEADER projekta, nastavnog plana i programa baziranog na Ivey metodi studije slučaja, rafiniranog tokom godina, koji vodi preduzetnike od ideje preko procene do realizacije. Nema boljeg načina za mene da podelim ono što sam naučila tokom proteklih 12 meseci svog MBA.
Iskreno, za mene ne postoji bolji način da nastavim da učim. U zamenu za ono što znam o strategiji i marketingu i finansijama, izložena sam novom sagledavanju poslovanja. Svaki dan u našoj učionici, 25 učesnika različitih uzrasta, industrija i iskustava , je diskutovalo o tome kako će se naši poslovni alati izgledati primenjeni u privrednom razvoju Srbije. Da, tu je crvena traka, kašnjenja i rizik od odricanja sigurnosti radnog mesta da bi ipratili, nadajmo se, profitabilne strasti . Ali tu je i zreli izvozni potencijal značajnog poljoprivrednog sektora, lokalne poslastice spremne da se predstave svetu, i mogućnosti da se ponovo razviju industrije zastale u prošlim previranjima . Zajedno, naša viđenja kombinujemo u nove ideje i rešenja.
Za moje kolege i mene, dve nedelje i svezak alatki su mali doprinos ka osnaživanju preduzetnika da cvetaju i napreduju i, što je najvažnije, ka podsticanju ekonomskog pokreta koji omogućava drugima da se pridruže, cvetaju i napreduju. Ali kao što moja suseda iz voza jednostavno nudi svoje grickalice (bombone su se tri puta pojavila predamnom, dok ovo pišem ), videla sam u Srbiji u šta može da se pretvori mala ponuda – od razgovora sa strancima do potencijalnih novih ulaganja, ka resursima i podršci da se zadrži dobar poslovni rast.